… srETHNO dijete …
Umjetnička organizacija Lepeza, Danijele Jurac iz Karlovca, pred nosom nam svima maše novim, uspjelim i vrlo lijepim „dječjim“ glazbenim ostvarenjem.
Bravo za voditeljicu i za ideju, bravo za djecu, za obrađivače i glazbenike svirače, jednom riječju – za sve! Svaka etnomuzikološka ili folkloristička analiza izvedbi i sadržaja, u ovom slučaju, suvišna je i nema smisla jer nije bitna. Pa ipak, treba istaknuti da sve skupa zvuči kako treba – iskreno i dječje, lišeno nepotrebnoga glamura i pretjerivanja u bilo kojem smislu. Tko nema djece ili ne radi i nikada nije radio s djecom i/ili za djecu, teško će to razumjeti.
Malim i mladim izvođačima, ali i slušateljima, obradbe Tomislava Jozića (u ovom slučaju dječjih folklornih tema) ponudile su čudesno i vrlo inspirativno zvukovlje tradicijskih glazbala koja su spretno, ali svirački i dosta zahtjevno, uklopljena u taj dječji i još zaigrani glazbeni svijet. Osim voditeljice i obrađivača, najviše su se u izvedbama i snimanju „naradili“ svirači koji su, čini se, otkrili da i u njima još čuči neka vesela i zaigrana dječja duša.
Glazba stvorena na taj način, svjesno ili nesvjesno, slučajno ili namjerno (svejedno je!) svima njeguje i uveseljava dušu, razvija sluh i glazbenu darovitost, a naposljetku i glazbeni ukus. Čini se stoga da znanoj samoborsko-karlovačkoj vokalnoj skupini Singrlice, u okrilju karlovačke Lepeze stasa i pomladak, možda neke nove „singrličice“!?
No, bez obzira na tradicijske korijene, nekadašnje prigode, mjesto i vrijeme, te mnogima poznate dječje folklorne pjesmice znalački su promišljene i nude nam se u maniri suvremene etno-glazbe. Izvedbe pjesama zadržale su svoje nekadašnje čvrsto pedagoško uporište, a snimke u cijelosti uzorno opravdale glazbene potrebe malih Karlovčanki i Karlovčana.
Ivica Ivanković, prof.
novinar i glazbeni urednik u Odjelu glazbenih sadržaja HRT-a
Stručni izvještaj o nastupu dječjeg folklornih skupina na 41. smotri dječjeg folklornog stvaralaštva Karlovačke županije održane 10. svibnja 2015. godine s početkom u 17.00 sati,
u Domu OSRH „Zrinski“ Karlovac, kritika: Goran Knežević
Umjetnička organizacija „Lepeza“ Karlovac, koreografija, „Baba luta“ Primjereno, dobro uvježbano i izvedeno, te lijepo scenski oblikovano. Dužina pregača nije bila usklađena i to je podosta umanjila likovnu i estetsku komponentu točke.
“Mjuzikel – o životu i inim stvarima”
U subotu, 17. Svibnja u Zorin domu u Karlovcu, u sklopu Karlovačkog vrtuljka, izvedena je premijera prvog hrvatskog dječjeg folklornog mjuzikla „Mjuzikel – o životu i inim stvarima“ UO Lepeze i tamburaša Folklornog ansambla Ivan Mažuranić. „Iz Zorin doma sam izašao oduševljen. Izuzetna i neprocjenjivo vrijedna i kvalitetna izvedba u svakom pogledu. Orkestar s Astrid Pavletić više nego izvrstan, obradbe gosp. Jozića dječjih tradicijskih napjeva iznimno nadahnule i svirače i male pjevače. A pjevanje djece, savršeno i intonativno i ritmički i agogički i stilski.“ – rekao je nakon izvedbe prof. Aleksandar Radivojević. Svoje oduševljenje nije krio ni zamjenik gradonačelnika gosp. Delić koji je svojim dolaskom potvrdio podršku Grada ovako kvalitetnim i osebujnim projektima.
Stručni izvještaj o nastupu dječjih folklornih skupina na 40. smotri dječjeg folklora Karlovačke županije održane 11. svibnja 2014. godine u Domu OSRH „Zrinski“ Karlovac, kritika: Goran Knežević
Umjetnička organizacija „Lepeza“ Karlovac, koreografija “Pada kiša”
Vrlo zanimljivo koreografsko ostvarenje. Na početku su nam djeca uz govorkalicu Pada kiša ubi miša imitirala pokretima ruku, nogu i tijela padanje kiše. Potom su uslijedile dječje igre Miš mi je polje popasel, Sova sidi i Jednu večer večerala. To je lijepo scenski osmišljeno i izvedeno. Čuli smo lijepo pjevanje dječaka i vidjeli zanimljive koreografske crteže. Završnu govorkalicu i igru lovice nije trebalo izvesti jer je progresija scenskih sadržaja odnosno utiska postignuta sa završetkom zadnje dječje igre s pjevanjem „Jednu večer“……
Stručni izvještaj o nastupu dječjih folklornih skupina s 38. smotre dječjeg folklora Karlovačke županije održane 06. svibnja 2012., kritika: Goran Knežević
Uvodna svirka dječaka lupanjem štapićem po lončićima od kojih svaki lončić proizvodi točan određeni ton je originalna ideja koju nismo do sada imali prilike vidjeti u svijetu dječjeg folklora. Čestitam. Čestitam i malom sviraču koji je tu svirku dobro izvještio. Nakon uvodnog dvopjeva dječaka i djevojčice na scenu su došla djeca s brojalicom “Došla je vrana” i potom zajedno s ostalim dijelom skupine izvela igru Mužek sije. Naprijed se djeca igraju igre, a otraga starije djevojčice ozbiljno žanju i siju. Ta scenska slika nije me se dojmila jer i ta starija djeca nisu vjerodostojan izbor za ozbiljnu prezentaciju navedenih radova. Te četiri starije djevojčice izvele su plesove Jelica kolce vodila i Pod moste.
Točno i ujednačeno izvođenje ipak nije donijelo na scenu potrebnu atmosferu koja prati te vesele zagorske plesove. Točka je završila s dječakom i svirkom na lončićima uz dvopjev s djevojčicom kako je i započela. Neuobičajena dinamička linija događanja, od polaganog prema bržem i povratak na početak dobro je zamišljena ali nije u cijelosti realizirana jer ples četiri djevojčica ipak nije stvorio potreban scenski “crescendo”.
Stručni izvještaj sa 8. smotre dječjeg folklora održane u Karlovcu 23.05.2010.
Stručni izvještaj sa 8. smotre dječjeg folklora održane u Karlovcu 23.05.2010., kritika: Goran Knežević
koreografija “Ivančice”
Priredila: Danijela Jurac
Izvrsno uvježbana i uživljena djeca dojmljivo su nam predstavile ivanjske ophode. Čuli smo usklađeno pjevanje s vrlo dobro postavljenom bojom folklornog pjeva te scenične pokrete i prohode prilikom prikazivanja i izmjene vjenčića. Taj prodoran ton približio nas je izvoru i osnovnom smislu ophoda ivančica koje su poručivale, željele, ispunjavale, naviještale a istovremeno privlačile pozornost i nastojale svojim izvedbom pred kućama domaćina zaslužiti što bogatiju nagradu. To je voditeljica prepoznala i uspjela je objediniti duhovno i materijalno u uspješno autorsko djelo.
Osim toga ovakvom izvedbom čuva se dostojanstvo ovih vrlo važnih i vrijednih običaja u svakom pogledu, što je posebno važno, jer taj običaj se danas u selu i na sceni znao pretvoriti u najobičniju igru ili prošnji bez naglaska na obrednoj i magijskoj funkciji. Originalan i maštovit koreografski rad u koju mu su se estetičnost i izvornost međusobno nadopunjavale i oplemenjivale. Umjesto standardnih završetaka ovakvih scenskih prikaza gdje ivančice odlaze s pozornice ili nešto dinamično plešu na samom kraju čuli smo “uvježbanu” kakofoniju dječjih iskričavih glasova što je bilo izvrsna derivacija svega lijepog što smo do tada vidjeli.
1. DJEČJI FESTIVAL FOLKLORNE KOREOGRAFIJE
Karlovac, 21.11.2009. – osvojeno 1. mjesto
koreografija “Dil dil duda”Dječje igre i plesovi Međimurja
Umjetnička organizacija Lepeza-Karlovac
Koreografija: Danijela Jurac
Glazbena obrada: Tomislav Jozić
Voditeljica plesa: Milijana Mamula
Voditeljica tamburaša: Ivana Vukoja
Koreografkinja je zamislila i ostvarila vrlo zanimljivu dinamičku liniji. Krenula je s temperamentnim plesom Došla sam vam japa dimo i suptilno spuštala dinamiku događanja ali je vrlo dobro likovnim i scenskim rješenjima te izborom dopadljivih napjeva punktirala doživljaj kod gledatelja. Jedina koreografija na ovom festivalu koja je udovoljila temeljnim scenskim standardima i kriterijima primjerenosti.
Prem mišljenju i odluci selektora (prema kriterijima HDFKiV) Andrije Ivančana i Gorana Kneževića najuspješniji koreografi na 1. festivalu dječje folklorne koreografije su:
1. mjesto: Danijela Jurac
2. mjesto: Draženka Jagatić
3. mjesto: Mirjana Valter i Damir Kremenić
Osvrt na 11. smotru dječjih folklornih skupina Zagrebačke županije CINGULI RAJNGULI,
Dvorana Hrvatskog doma, Samobor, 5. prosinca 2009., 11 sati
UO „LEPEZA“ – Karlovac (gosti)
„Oza cibe oz“ – pjesme i plesovi podravine
Koreograf i umjetnički voditelj: Danijela Jurac
Glazbena obrada: Tomislav Jozić
Vrhunski postavljena igra instrumentalista na različitim tradicijskim instrumentima (zvečke, rog, zujača, okarina, ptičice na vodu, jedinke, rifla…) lijepo je upotpunjena igrom kroz pjesmu i ples. Čestitam ovoj velikoj skupini, vodstvu i roditeljima na trudu i uspjehu koji su pokazali kao ugledni i ogledni gosti Smotre.
(Kritiku napisao – Tvrtko Zebec)
Ovaj dječji ansambl na sceni je ostvario spontanost dječje igre izborom dječjih priručnih glazbala, a posebno pjesama uz dječju igru. Pjevanje je bilo muzikalno i dobro uvježbano.
(Kritiku napisao – Željko Bradić)
Stručni izvještaj sa 6. Smotre dječjeg folklora održane u Karlovcu 20. 04. 2008. UO „Lepeza“
Koreografija: “Vuk i liseca”, kritika: Goran Knežević
Voditelj: Danijela Jurac
Gl. voditelj: Ivana Vukoja
Voditelj pjevanja: Tomislav Jozić
Dobar izbor građe iz područja dječjeg folklornog stvaralaštva. Igra „crna kraljica“ je izvrsno izvedena. Čak mislim da bi od te igre mogla nastavit jedna zanimljiva scenska obrada. Igra „Ko je moje guske krao“ bila je efektan nastavak na prethodnu igru. Ples rašpa donio je na pozornicu sasvim drugi ugođaj od prethodno stvorenog. Djeca su dobro izvela taj ples ali ulaz u striktne plesne i scenske forme nije u ovakvom prikazu najsretnije rješenje.
Nakon „bučnog“ plesa rašpa uslijedio je nagli pad na jednu tihu pjesmu i smirenje na pozornici. Završetak s brojalicom je zgodno zamišljen ali u ovakvoj scenskoj kompoziciji nije doveo do ushita. Ova točka bi po mom mišljenju bila puno bolja (dječja) da se izbjegao ples rašpa i da se možda produžila igra Crne kraljice.
Stručni izvještaj sa Smotre dječjeg folklora održane u Karlovcu 20. 05. 2007., kritika: Goran Knežević
Koreografija: “Poklade”Voditelj: Danijela Jurac
Gl. voditelj: Astrid Pavletić
Voditelj pjevanja: Tomislav Jozić
Ovaj pristup i izvođenje zaslužuje svaku pohvalu. Pokladne maske su bile izvrsno rekonstruirane i smisleno scenski korištene što nas upućuje da ovom projektu autorica pristupila vrlo ozbiljno. U prvom dijelu koreografije djeca pjevaju-skandiraju, sviraju na tradicijskim instrumentima i izvode dječje igre. Postignuta je prava dječja atmosfera koju krasi opuštenost, uvjerljivost i izražajnost. Nakon toga na scenu dolaze maškare, obučene u prekrasne maske i to je bio pravi melem za oči. U prvoj igri se maškare igraju i imitiraju pokretom riječi iz pjesme, a nakon toga započinju s narodnim plesom i svi zajedno završavaju s fašničkom poskočnicom tu za za repu tu za len.
Dobro osmišljen scenski prikaz ali valja napomenuti da nam dječje maškare nisu donijele očekivani pokladarski ugođaj kojega krasi temperament, improvizacija, veselje, cika i vika. Možda je tome uzrok postavljanje maškara u uredan scenski raspored i izvođenje narodnog plesa.Mislim da je i tamburaška glazba uvjetovala promjenu scenske atmosfere i na neki način je uozbiljila.
Trebalo je do kraja ići s dječjim tradicijskim instrumentima, improvizacijom, urednim scenskim neredom i plesnim improvizacijama, jer poklade su i ludi su dani.